Apollonia

KAMEN TEMELJAC EMOCIONALNOG ZDRAVLJA

Kada upitate roditelje kako su sigurni da su im djeca fizički zdrava, bez oklijevanja će navesti niz načina i zapažanja. No, emocionalno zdravlje je teže odrediti. Ne može se uvijek tako lako izmjeriti njihova emocionalna temperatura ili dijagnosticirati njihova raspoloženja i osjećaje. Većina roditelja zna da je emocionalno zdravlje djeteta jednako važno kao fizičko ili mentalno, no samo ih manje zna kako to utvrditi i kako se s tim nositi. Odgojiti i podići emocionalno zdravo dijete zahtijeva SKRB i POZORNOST. Jako je važno znati NA ŠTO TREBA UPRAVITI POZORNOST.
Ovdje vas podučavamo kako će te postaviti kamen temeljac u svakodnevnim međuodnosima sa svojim djetetom:

1. Razlikovanje osjećaja i ponašanja
Teško se što maže usporediti s onim kad se čovjek loše i ružno osjeća.
Ali, to su osjećaji - jednostavno postoje. Tko se nije katkad osjećao frustriran, ljut, uzrujan, ljubomoran, uplašen, razočaran! Kad netko u ljutnji kaže: "Mogao bih te ubiti", znamo da to stvarno ne planira, nego "pušta paru". To roditelji zaboravljaju kada su njihova djeca ona strana koja se prazni sličnom verbalizacijom.
Primjer: Vaš osmogodišnjak je ljut zato što ga, poslije ručka, niste pustili u vožnju biciklom, nego ste ga zamolili da vam pomogne u raspremanju stola i pranju posuđa. On počinje skupljati tanjure, plačući i ljutito govoreći: "Najradije bih pobacao ove glupe tanjure kroz prozor."

Negativan stav: Ako ste shvatili njegovu verbalizaciju kao istinsku namjeru i planiranje da to i napravi, pa mu prema tome odgovorili: "Kako možeš i pomisliti uraditi takvo što, to su moji najdraži tanjuri!"
Bolje je: Shvatiti da su osjećaji jedno, a djela drugo, pa odgovoriti: "Znam da bi više volio da mi ne moraš pomoći s posuđem. Zar ne bi bilo ludilo kad više nikada ne bismo morali prati posuđe." Na taj način ste priznali pravo svog djeteta na osjećaje, ma kako oni bili neugodni. Upravo je to pravo na legitimnost svojih osjećaja, ono što djeca traže kad "prave drame".

2. Omogućite djetetu izražavanje emocija
Svi roditelji uživaju slušajući svoju djecu kad izražavaju ljubav, zadovoljstvo i sreću. Teško ih je slušati kada izražavaju negativne osjećaje poput bijesa, zavisti ili zlobe. Dopuštajući svom djetetu da iskaže sve emocije, ne samo pozitivne, učite ga otvorenom izražavanju svojih osjećaja. Time sebi dajete mogućnost da odgovori pravim odgovorom, potporom ili suosjećanjem.

Primjer: U obitelj je stigla prinova, sin. I vaša kći ima teškoća u prihvaćanju maloga brata. On vam uzima puno vremena i pažnje, često bučno plače. Kada ste zatražili od kćerke da prestane čitati svoju omiljenu priču i nastavi nakon što nahrani brata, okupana u suzama vam je odgovorila: "Voljela bih da ovo očajno dijete vratite bolnicu - mrzim ga!"
Negativni stav: Roditelju je bolno i gorko čuti ovakav odgovor koji ga može strašno razljutiti, do te mjere da odgovori: "Kako se usuđuješ tako govoriti o svom bratu. On je tek beba!" S druge strane možda ste skloniji odbiti njezine osjećaje rečenicom: "Naravno da ga ne mrziš, uopće ne misliš to što si rekla."
Bolje je: Primiti osjećaje vaše kćeri kao normalne i zdrave. Ona se boji da će joj pridošlica uzeti svu vašu ljubav i pažnju koje pripadaju samo njoj. Povratite joj sigurnost govoreći: "Znam, nije lako prvo se pobrinuti za bebu pa tek onda moći čitati omiljenu priču. I menije najdraži dio dana to čitanje s tobom, stoga odaberi priču i za petnaest minuta ćemo je zajedno čitati."'



3. Budite roditelj koji voli zapitkivanja
Djeca svih uzrasta vole znati da vas mogu zapitkivati o svemu. Oni smiju znati da vam se mogu obratiti i kad su zbunjeni ili u nevolji. Vaš odgovor ne smije biti s pozicija suca niti treba izražavati šok zbog pitanja. To pitanje nikako ne smijete koristiti kao prigodu za zanovijetanje, prijetnju ili kuđenje.
Primjer: Vaš 12-godišnjak vas pita: "Što bi ti učinio da vidiš kako na rođendanu piju pivo i puše?" Vama je jasno da pitanje nije hipotetsko jer je vaš sin jučer bio na proslavi rođendana.
Negativan stav: Nije dobro odgovoriti: "Zar ti ideš na rođendane gdje se pije alkohol? E, od sada, nema više rođendana."
Bo|je je: Umjesto okrivljavanja ili držanja lekcije, predike koja dovodi do instant gluhosti kod vašeg pretinejdžera, primjerenije je ispitati stav i razmišljanja, pa odgovoriti: "To je vrlo važno pitanje. Što ti misliš kako bi na to trebalo gledati?"
Uvijek ostaje vremena da izrazite svoje stavove i gledanja, pustite dijete neka ono to prvo uradi.

4. Neka prevagnu razumijevanje i ljubav nad kritičkim stavovima!
Ovo vrijedi jednako iza odrasle i za djecu. Kada vaše riječi upućene njima zvuče kritički, uvredljivo i razdražljivo, umjesto zvuka ljubavi, pomoći, ohrabrenja - tada dječji osjećaj vlastite vrijednosti, samopouzdanja i sreće može biti ozbiljno ugrožen. O ovome bi jako morali povesti računa i nastavnici.

Primjer: Sin vam stoji loše iz matematike i vi ste zabrinuti jer donosi loše ocjene.
Negativan stav: Nije dobro ako mislite da ste vi onaj koji treba biti u poziciji da izrazi svoje neslaganje i kazniti dijete. Mnogi roditelji misle da to djeluje i najčešći je odgovor: "Dok ne pokažeš poboljšanje iz matematike, oduzima ti se ono što voliš raditi."
Bolje je: Gledati na lošu ocjenu ili ocjene kao na problem koji traži rješenje. Recite: "Znam koliko si pametan i imaš puno dobrih ideja, idemo smisliti što treba uraditi kako bi popravio ocjene."

5. Priznati djetetu jedinstvenost!
Lako zaboravljamo da naše dijete nije naš vlastiti odraz. Ono je jedinstvena osoba čija osobnost, zanimanje, sposobnosti mogu biti potpuno drukčiji od naših, kao i od njihove braće i sestara. Vaša očekivanja moraju uvažiti i prihvatiti posebnost vašeg djeteta. Velika je pogreška uspoređivati svoje dijete s drugima ili ga rangirati u odnosu na drugu djecu.
Primjer: Jedno od vaše djece je plaho, nervozno, zazire i plaši se od novih situacija, dok su vaša druga djeca sušta suprotnost. Počela je škola i vaše plaho dijete je prvi dan u školi.
Negativan stav: Nije dobro misliti da je to dijete odveć nesamostalno i daje ta plahost problem. Možda će te zaželjeti reći: 'To je smiješno. Pogledaj svoju sestru. Ona voli ići u školu i nije se plašila ni prvi put."
Ovo nije odgovor koji će stvoriti povjerenje kod vašeg djeteta, nego može učiniti da se vaše dijete srami svog vrlo realnog straha i da se osjeća manje vrijedno.
Bolje je: Shvatiti kako su vaša djeca različite osobnosti. Umjesto da ih uspoređujete, reagirajte na način da svom djetetu pružite oslonac i osjećaj sigurnosti jer je to ono što mu treba. S tom namjerom možete reći: "Ovdje ima puno djece koja su nervozna zbog svog prvog dana u školi. To je veliki događaj. Zapamti da te poslije škole čekam ovdje."
Naučite se da nikada ne reagirate impulzivno jer će vam to pomoći u pažljivom slušanju djeteta te vas ohrabriti kako biste mu odgovorili na način koji će pojačati djetetovu vrijednost i samopouzdanje.